Utjecaj zamora na stražnju ložu: nedominantna noga trpi veće naprezanje u sprintu

Ozljede stražnje lože među najčešćim su problemima sprintera, a umor se odavno navodi kao faktor rizika — no mehanizam nije jasan. Ova studija tipa pre-post intervencija (mjerenja prije i poslije zahvata na istim ispitanicima, bez kontrolne skupine) htjela je provjeriti mijenja li umor mehaniku stražnje lože tijekom sprinta i pogađa li dominantnu i nedominantnu nogu jednako.

Sudjelovalo je 19 muških atletičara. Prošli su protokol izazivanja umora, a prije i poslije njega mjerena im je optimalna duljina mišića (duljina pri kojoj mišić razvija najveću silu) te ključni biomehanički parametri tijekom sprinta: maksimalni kutevi u kuku i koljenu, vršne duljine mišića, vršno naprezanje i trenutak u kojem se ono javlja. Analizirana su sva tri dvozglobna mišića stražnje lože — duga glava bicepsa femorisa, semimembranosus i semitendinosus. Sažetak studije ne navodi kako je točno izgledao protokol umaranja ni koliko je trajao, što otežava izravnu primjenu.

Ključni zaključci:

Optimalna duljina se skratila, i to samo na jednoj strani: nakon umora sva tri dvozglobna mišića nedominantne noge imala su kraću optimalnu duljinu, uz veliku promjenu. Pomak je bio izraženiji nego na dominantnoj nozi.
Vršno naprezanje poraslo je na nedominantnoj strani: duga glava bicepsa femorisa i semimembranosus bilježili su umjereno veće vršno naprezanje tijekom sprinta. Kod semitendinosusa promjena nije bila statistički potvrđena. Na dominantnoj nozi isti protokol nije doveo do porasta naprezanja.
Sama mehanika sprinta ostala je nepromijenjena: maksimalni kutovi kuka i koljena, vršne duljine mišića i trenutak pojave vršnog naprezanja nisu se razlikovali prije i poslije umora. Znači da veće naprezanje ne dolazi od dužeg istezanja mišića, nego od toga što se mišić "pomaknuo" prema kraćoj optimalnoj duljini — isti pokret postaje relativno zahtjevniji.

Za rekreativnog trkača praktična poruka je da se rizik od istegnuća u umornom stanju ne vidi u tehnici trčanja — kut kuka i koljena izgledaju isto, a mišić je ipak bliže granici. Zato ima smisla brze dionice i sprinteve stavljati na početak treninga, prije nego što se nakupi umor, te izbjegavati maksimalne ubrzanja na kraju dugog ili intenzivnog treninga. Vrijedi i provjeriti razliku između nogu (npr. jednostavnim testovima jakosti ili ekscentrične izdržljivosti stražnje lože) jer se slabija strana pod umorom ponaša drugačije. Uz to, radite ekscentrični rad tipa nordijskih pregiba, koji pomiče optimalnu duljinu prema dužoj. Studija je ipak mala i provedena na 19 treniranih muških atletičara, pa nalaze treba shvatiti kao usmjerenje, a ne kao čvrsto pravilo.

Liu Y, Li Q, Yang C, Wan X. The effect of fatigue on peak strain of hamstring muscles in dominant and non-dominant sides during sprinting: a pre-post intervention study. BMC musculoskeletal disorders. 2026. PMID: 41787432.